
Pet umirovljenika koji tri puta tjedno pohađaju informatički tečaj stečeno će znanje iskoristiti za 'otvaranje prozora u svijet', kraćenje dugih umirovljeničkih dana, a neki među njima i za otvaranje profila na Facebooku i pokretanje vlastite Internet stranice s memoarima
Kad su prije dva mjeseca oglasili početak informatičkog tečaja za svladavanje osnovnih kompjuterskih vještina, djelatnici Internet cafea u Jadranskoj ulici nisu ni pomišljali da će im se u klupama naći 'učenici' koji bi im mogli biti – djedovi i bake. No, upravo se to dogodilo. Nakon što je s radom završila prva tura polaznika tečaja, u kojoj su bili Milivoj Ćićo Ćapeta, Tonči Franković i Ante Biloš, svi redom umirovljenici, i u drugoj skupini su stolice malog Internet cafea zauzeli ljudi treće životne dobi.
Ideju da javno progovore o svom novom hobiju prihvatili su s oduševljenjem jer, kažu, nemaju se čega stidjeti. Naprotiv.
'Ori vole kad nemaš škole'
Na odluku da savlada osnovne kompjuterske vještine najveći je utjecaj imala njegova petogodišnja unuka, kaže 68-godišnji Ivan Šabić iz Bratuša.
- Bili smo u šetnji i ona je poželjela da je slikam. Kad sam joj rekao kako nemam fotoaparat, s čuđenjem mi je uzvratila – pa imaš mobitel, slikaš me i sliku prebaciš na kompjuter! Nakon prvotnog šoka od informatičke pismenosti petogodišnje curice, čvrsto sam odlučio kako je krajnje vrijeme da se prilagodim modernom načinu komunikacije, smije se Šabić, koji će od sada na sebe preuzeti i punjenje kapaciteta za sezonu putem interneta. Kako bi za svladavanje gradiva bio što motiviraniji, umirovljenik iz Bratuša, inače brat tučepskog župnika fra Nediljka Šabića, na korici svoje bilježnice ispisao je velikim slovima poruku 'Ori vole kad nemaš škole'.
Vrata za kulturu i - Facebook
Supružnici Iva i Josip Sicilijani na upisivanje tečaja odlučili su se, kažu, kako bi i oni otvorili svoj prozor u svijet, a nedavno su se 'počastili' kompjuterom koji će im služiti za kraćenje umirovljeničkih dana.
- Nevjerojatno je koliko stvari čovjek može saznati samo jednim klikom. Zanima me kulturaa, a budući živimo u gradu koji nam po tom pitanju ne nudi previše, a za odlazak na izložbu ili u kazalište u Split nema se novaca, na ovaj način barem virtualno mogu zadovoljiti svoje potrebe, kaže umirovljena ekonomistica Iva Sicilijani, dok, razgovarajući s nama prebire po on line biografiji novog hrvatskog predsjednika, ali i po Facebooku gdje će uskoro otvoriti profil. Ona, za razliku od svog supruga koji se još nije oslobodio 'straha', malo vještije i hrabrije stišće tipke na tastaturi.
On line planinarski memoari
Upravo je, kaže voditelj tečaja Davor Tomašević, strah od klikanja najveća kočnica njegovim vremešnim učenicima.
- Budući se većina njih nikad prije nije susrela s kompjuterom, imaju ogroman strah od toga što će se dogoditi ako stisnu pogrešnu tipku. Zapravo je oslobađanje od tog straha najteža lekcija koju moraju svladati. Kad u tome uspijemo, sve ostalo ide k'o od šale – kaže voditelj tečaja.
Otvaranje novog dokumenta i vladanje tražilicom ono je što najveći dio kompjuteraša treće dobi žele naučiti. No, ima i onih, poput 73-godišnjeg Roka Mate Puharića, koji već ima razrađen plan za pokretanje vlastite stranice.
- Planinarenje mi je u krvi od djetinjstva i bez obzira na godine, još sam uvijek aktivan. Gotovo sva planinarska društva imaju svoje stranice na kojima se mogu informirati o rutama i prijaviti se na planinarske ture. Uz to, velika mi je želja pokrenuti i svoju vlastitu stranicu s planinarskim memoarima – otkrio nam je vitalni Roko Mate Puharić.
BISERKA MRAČEVIĆ, UMIROVLJENICA
'Da su me djeca učila, ne bi naučila ništa'
Biserka Mračević na edukaciju se, kaže, odlučila zbog potrebe za samostalnošću.
- Dogodilo mi se u nekoliko navrata da sam trebala napisati neke dopise i onda bih uvijek morala nekoga moliti za uslugu. Sada sam nabavila laptop i sve što mi treba mogu sama, kaže gospođa Mračević dodajući kako, premda su joj djeca informatički pismena, nije željela da je oni nauče koristiti kompjuter.
- Već znam kako bi to izgledalo, tek onda ne bi ništa naučila jer oni vjerojatno ne bi imali živaca. Ovako platiš i dobiješ znanje, zaključuje.
Bravo Makarani, jer - "Nikad nije kasno da se ljubi strasno..." ili ona - "Ne daj se Ines, ne daj se godinama...". Ako ste prije odlazili u svijet - da bi ga razgledali, sad ga mozete pozvati u svoju dnevnu sobu, da vas ocara. Puno uspjeha! Vas Rajko Isovic - Köln