Vijesti

Svaki novi Gibonnijev album je u medijima predstavljen kao Bogojavljenje i to već postaje blago iritantno. Skupa, iako vrhunska produkcija, kao i isti takvi studiji diljem svijeta ne jamče automatski remek – djelo. Gibonni je doduše  miljama udaljen od ovdašnjeg estradnog sivila i možda je jedini čistokrvni mainstream pop rock izvođač u Hrvatskoj, a ako i nije svakako je najbolji. Svejedno, to što je kralj radiofoničnih pjesama i što će Žeđam automatski odudarati od svega ostalog što ćete čuti na top listi Narodnog Radija ne znači da će i dalje biti sposoban isporučiti išta više od korektnog mainstream albuma.
Nekoliko solidnih tema
Staviti ovo u istu rečenicu s In Rainbows Radioheada kako je u svom osvrtu učinio uvaženi glazbeni kritičar i usput budi rečeno pisac Gibonnijeve biografije, Zlatko Gall, nije samo pretenciozno preko svake mjere, nego i posve promašeno i bit ću malo bezobrazan, van svake jebene pameti.
Kad čovjek u Gallovoj recenziji pročita riječ Radiohead šest puta u različitim varijacijama, u glavi može složiti sliku puno hrabrijeg albuma. Međutim i U2 kojima je puno bliži po zvuku na No Line On The Horizon zvuče daleko hrabrije, eksperimentalnije i svježije od ovog. OK, album ima nekoliko sasvim solidnih tema poput Žeđam, Vesla na Vodi, Vrata Moje Sestre, a posebice se ističe odličan instrumental Mala Vesla, u kojem, gle čuda, stvarno ima nešto radioheadovskog.
Grandiozni aranžeri
Nije ova opaska pljuvanje na Galla, a još manje na Gibonnija, ali naprosto mi je nevjerojatna potreba oblačenja Zlatana Stipišića i njegovog sasvim pristojnog dalmatinskog popa u tako velike gaće, a još manje mi je izgledno da će neki prosječan Gibin fan početi bjesomučno slušati Radiohead zato što ih eto i on, od tolikih brojnih ljudi voli.
Dakle, Toleranca je dobar album, a bio bi i bolji da se riješio kićastih pratećih vokala na engleskom i sličnih konfekcijskih aranžerskih rješenja kojima on i Nikša Bratoš poslovično pribjegavaju kad žele biti grandiozni.
Drugim riječima, samo ti plivaj radio valovima i budi 'zadnja crta obrane prosječnog Hrvata od najezde neukusa s istoka', ali šanse da se više od još dva puta zavrtiš u mom Ipodu, ravne su onima da Oliver obradi Videotape na nastupu u Royal Albert Hallu.

P.S.
Znam da sad svi koji su pročitali tekst misle nešto poput  'boli nas i Gibonnija briga za tebe i tvoj Ipod nakrcan opskurnim pizdarijama iskompleksirani luzeru', ali što ja tu mogu jer ako smo došli do toga da ovo smatramo 'radikalnim', 'alternativnim', ili kako god albumom, onda najbolje da svi skupa lupamo u zid glavom u ritmu gotovo cinično ljigavo  liberalne i filantropske naslovne skladbe, a mene slobodno umotajte u novine kao staklo što ga treba bacit.
Peace, Spread Love!  

                                                                                                                   Ocjena: [6]

Diskografija:

·Sa mnom ili bez mene, (Croatia Records, 1991.)
·Noina arka, (Croatia Records, 1993.)
·Kruna od perja, (Croatia Records, 1994.)
·Ruža vjetrova, (Croatia Records, 1997.)
·Judi, zviri i beštimje, (Dallas Records/s.i.n.. 1999.)  
·Mirakul, (Dallas Records, 2001.)
·Unca fibre (vodič za brodolomce i anđele čuvare), (Dallas Records, 2006.)
·Acoustic: Electric/dvostruki live album, (Dallas Records, 2007)
·Acoustic: Electric special Christmas limited edition, (Dallas Records, 2007)