Dr. Stjepan Ćosić, ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva dobitnik godišnje nagrade Akademije za 2005.

Ispis E-mail
Piše: Piše Ante Srzić Snimio Ognjen Alujević
Utorak, 09 Svibanj 2006
ImageNagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za područje društveni znanosti za 2005. godinu dobili su dr. Stjepan Ćosić i dr. Nenad Vekarić za knjigu 'Dubrovačka vlastela između roda i države: salamankezi i sorbonezi'. Stjepan Ćosić rođeni je Makaranin, a trenutno je ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu. 'Riječ je o prestižnoj nagradi naše najstarije znanstvene institucije i uistinu mi je drago da je moj i Vekarićev rad na taj način valoriziran', osvrnuo se na nagradu Stjepan Ćosić.
Makarska je u 19. stoljeću bila grad, a kulturološki i urbanistički danas to nije

Biografija i karijera

1964. Rođen u Makarskoj.
1988. Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao je povijest i sociologiju
1988. - 1991. godine predaje povijest u dubrovačkim školama. 1991. - 1995. arhivist je u Državnom arhivu u Dubrovniku. Obrađivao je fond Dubrovačke Republike, fond francuske uprave i razne arhivske fondove 19. stoljeća. U istom razdoblju završio je postdiplomski studij
1994. magistrirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom 'Dubrovnik od francuskog zauzeća do Bečkog kongresa (1806.-1815.)'.
1995. godine postaje asistent, a zatim znanstveni suradnik u Zavodu za povijesne znanosti HAZU Dubrovnik.
1997. godine Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom 'Dubrovačko područje od sloma Republike do godine 1848.'
2003. Postaje ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu.

Baveći se historiografijom, istraživao je gradivo u domaćim i stranim arhivima i knjižnicama. Znanstveni interes usmjerio je na političku, kulturnu, intelektualnu i demografsku povijest Dubrovačke Republike i Dalmacije u 18. i 19. stoljeću, a bavi se i teorijskim aspektima historiografije.
Godine 1989. dobio je nagradu Grada Dubrovnika za knjigu 'Dubrovnik nakon pada Republike (1808.-1848.)', a godine 2006. nagradu HAZU za djelo 'Dubrovačka vlastela između roda i države – salamankezi i sorbonezi' koje je napisao s Nenadom Vekarićem.
Autor je još 50-tak znanstveni radova.
Predaje na Filozofskom fakultetu i Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu u zvanju izvanrednog profesora.
U nagrađenoj monografiji Ćosić i Vekarić progovaraju o raskolu između dubrovačke vlastele u 17. i 18. stoljeću. Autori analiziraju strogi staleški monopol vlasti u Dubrovačkoj Republici kroz dugotrajni raskol patricijata koji je pokazao sve unutarnje slabosti staleškog sustava vlasti.

Dan grada: Nije problem u datumu

Prošlog je ožujka i Ćosić, uz Franu Glavinu, Boženu Vranješ-Šoljan, Nikolu Anušića i druge, bio sudionikom Okruglog stola na kojemu se vodila rasprava o oblikovanju kulturne strategije grada Makarske. Sudionici su nakon skupa gradskim vlastima uputili svoja zajednička promišljanja o problemima povijesnog identiteta Makarske kao i prijedloge za kvalitetniji rad kulturnih ustanova grada Makarske. Ravnatelj Državnog arhiva, porijeklom iz Makarske, i na ovom mjestu progovara o spomenutim problemima.
- Jedna od tema skupa, kaže Ćosić, bila je i ideja da se promijeni datum proslave Dana grada koji se danas slavi 24. listopada. Taj datum, smatra ovaj cijenjeni povjesničar, jedan je od najznačajnijih u kulturnoj i političkoj povijesti Makarske. Naime, na taj dan (24. listopada 1865.) Općinsko vijeće Makarske donijelo je odluku o proglašenju hrvatskog jezika službenim i time pokazalo svoju privrženost političkom sjedinjenju Makarskog primorja tj. Dalmacije s Hrvatskom. Obilježavanje Dana grada po sv. Klementu nije usporedivo s obilježavanjem sv. Dujma ili sv. Vlaha, smatra on, jer su ti sveci ukorijenjeni čitavo tisućljeće pa i više u religijskom i profanom životu Splita i Dubrovnika. Dan sv. Klementa, kaže, naprosto nema isti značaj i 'težinu'. Taj bi se dan mogao slaviti kao pučka fešta, ali ga ne bi trebalo 'mijenjati' sa sadašnjim Danom grada. Problem s nesaživljavanjem proslave Dana grada, objašnjava ravnatelj Državnog arhiva, ne bi se riješio promjenom datuma. - Potrebno je na taj datum organiziranije promidžbeno djelovati uvođenjem novih manifestacija i kulturnih sadržaja, kako bi mu se uz povijesno značenja pridodao i biljeg suvremene urbane potrebe grada.
Ćosić dodaje da njegovo mišljenje, kao i mišljenje drugih kolega, koji su sudjelovali na skupu, nipošto ne može obvezivati predstavnička tijela grada Makarske 'koja imaju puni legitimitet da provedu odluku koju žele ili, pak, koju želi većina građana'.
Ćosić, koji je makarsko dijete, i dalje je ostao vezan uz Makarsku iako zbog brojnih obveza ne može češće navraćati u rodni grad. - Dođem povremeno, dva, tri puta godišnje, jer mi dio obitelji i mnogobrojna rodbina još uvijek živi u Makarskoj. Prirodno je da svatko voli svoj rodni zavičaj, svoje ishodište. Ja u tome nisam iznimka. S obzirom da sam povjesničar, možda sam u tome još konzervativniji, kaže Ćosić.
Njegov djed s očeve strane u Makarskoj je živio još prije Drugog svjetskog rata. S majčine strane je Paunović. Oni su stari Makarani, dalekim podrijetlom Korčulani.
Samo je Biokovo ostalo isto
Nije sretan s promjenama koje pogađaju Makarsku posljednjih desetljeća. - Teško je govoriti koliko se Makarska promijenila iako ja već spadam u tzv. 'srednju generaciju', ali u odnosu na moje djetinjstvo čini mi se da je od nje danas ostao samo pogled na Biokovo. Devastacije gradske jezgre i okoliša sve su očitije i pogubnije. Makarska je u 19. st. mogla imati 1500 stanovnika, ali je pulsirala kao grad. Današnja kulturološka i urbanistička slika gubi tu odrednicu, objašnjava Ćosić.
U usporedbi s Dubrovnikom, u kojemu je dugo radio i živio, Makarska se u tom negativnom smislu znatno brže mijenja. - U Dubrovniku postoji veća tradicija brige za baštinu, barem u onom najužem dijelu stare gradske jezgre, smatra on.


Macarensiana: 'Baza podataka' za izučavanje povijesti Makarske i primorja

S obzirom da gradska knjižnica posjeduje nekoliko vrijednih knjižnih fundusa iz ostavštine zaslužnih makarskih građana, poput Jakše Ravlića, Ćosić je s kolegama predložio da se oni evidentiraju i izdvojeno obrade te se posebnim režimom uporabe omogući njihovo sustavno korištenje i spriječi devastacija. Ta bi se 'stara' zavičajna knjižna zbirka Macarensiana trebala trajno popunjavati svim novim tiskanim ili rukopisnim pronosima koji se u širem smislu tiču Makarske i Primorja. Time bi dobili kvalitetnu trajnu 'bazu podataka' za izučavanje naše lokalne povijesti. - Time bi se kod naših ljudi razvio senzibilitet za pitanja zavičajne kulture i povijesti, kaže Ćosić

U profesionalnom smislu dr. Ćosić žali što nikad nije imao dovoljno vremena pisati o Makarskoj i njezinoj povijesti. - Hercegovina, Neretva, Cetina. Riječ je o svojevrsnom začaranom trokutu i izazovnoj temi o kojoj, unatoč opsežnoj literaturi, postoji još mnogo nepoznanica. Riječ je o prostoru koji je i u okviru inače turbulentne naše povijesti posebno kompleksan, priča ovaj doktor povijesti. Specifičnost Makarske u tom kontekstu, govori Ćosić, proizlazi iz činjenice da ona nikad nije bila komuna poput većine dalmatinskih gradova, ali je uvijek bila trgovačko i crkveno središte, centar Primorja. Od srednjega vijeka ne prestaju česti valovi migracija stanovništva. Stari su Makarani, Primorci, odlazili na Hvar, Brač i dalje u Italiju, dok je šire zaleđe, osobito Hercegovina stalno slala dolje novo stanovništvo. Upravo zbog takve dinamike, i rubnog položaja, život Makarskog primorja u povijesti teško je usporediv sa životom stanovništva dalmatinskih komuna. Makarska je bila središte graničnog prostora koje je štitilo Biokovo kao prirodna barijera. Iako nije imalo komunalno uređenje kodificirano Statutom, stanovništvo je Makarske na stanovit način bilo 'slobodnije' i pokretljivije.

Razjedinjenost Primorja
Druga je posebnost da povijest Makarske ne možemo gledati samo kroz povijest grada jer ona uključuje širi prostor okolnih mjesta Primorja. Ćosić žali zbog današnje razjedinjenosti. - Ne bi bilo logično da zavičajni Muzej Primorja bude u Baškoj Vodi ili Podgori, jer je Makarska ipak povijesno središte toga prostora, ali takav jedan muzej trebao bi biti interes svih mjesta Primorja jer je njihova povijest neraskidiva, objasnio je.
Ukratko, Makarsko primorje, uključujući i biokovsko područje, s Makarskom kao specifičnim središtem, u povijesnom i identitetskom smislu predstavlja nerazdruživu cjelinu. Novi ustroj lokalne samouprave, uz ostale 'postmoderne' i tranzicijske procese, uzrokovao je, kaže, dezintegraciju staroga identiteta, narušila se višestoljetna svijest o zajedništvu Primorja. Upravo stoga bi čelnici trebali barem u povijesnom i kulturnom diskursu isticati to nekadašnje zajedništvo. Makarsko je primorje danas izgubilo svoj povijesni identitet. - Zanimljiv su primjer Sinjani - ima ih 70 tisuća u Krajini i svi nastupaju kao Sinjani. To kod nas nije slučaj.
Za njegovanje kulturnog identiteta Makarske i Primorja najvažnije su tri postojeće 'makarske' institucije: Gradski muzej, Gradska knjižnica i Gradska galerija. - Njihovo djelovanje trebalo bi proširiti i poboljšati te ih bolje ekipirati, smatra Ćosić.
Zavičajni muzej
Muzeju bi, objašnjava, trebalo omogućiti prostor za prezentaciju zavičajne zbirke. To se može postići u istoj zgradi, u kojoj sadašnji muzej, iako skučen, ima mogućnost proširenja. Tu bi se mogao urediti stalni postav koji bi dijakrono-sinkrono reprezentirao najvažnija zbivanja u dugom povijesnom trajanju grada i čitavog Primorja. - Da turist i zainteresirani namjernik, kada dođe u Makarsku, može vidjeti i doznati gdje je došao, da osjeti povijest prostora i mjesta, savjetuje Ćosić.
S obzirom da knjižnica posjeduje nekoliko vrijednih knjižnih fundusa iz ostavštine zaslužnih makarskih građana, poput Jakše Ravlića, Ćosić je s kolegama predložio da se oni evidentiraju i izdvojeno obrade te se posebnim režimom uporabe omogući njihovo sustavno korištenje i spriječi devastacija. Ta bi se 'stara' zavičajna knjižna zbirka Macarensiana trebala trajno popunjavati svim novim tiskanim ili rukopisnim pronosima koji se u širem smislu tiču Makarske i Primorja. Time bi dobili kvalitetnu trajnu 'bazu podataka' za izučavanje naše lokalne povijesti. - Time bi se kod naših ljudi razvio senzibilitet za pitanja zavičajne kulture i povijesti, kaže Ćosić.

Komentari

0 Komentar/a

Dodajte svoj komentar




  • Vaša E-mail adresa neće biti vidljiva na stranici, ona je samo podatak za administratora
  • Vulgarni komentari i spam biti će uklonjeni.

Online Izdanje
Broj. 627

16 Prosinac 2014 _____________

Pretplatite se!
Kontakt: 021/678-727 ili

kronika@st.htnet.hr

Već ste pretplatnik? Prijavite se.
Zapamti me

Referendumsko pitanje

Mislite li da bi u Makarskoj trebalo oformiti pučku kuhinju?

Online

Gostiju online: 4
  • Posjetitelja: 10468018
Sibenski Portal
Zaposlime.hr
© 2011 Makarska kronika - List Makarske rivijere, zabiokovlja i otoka